Lijepe DOVE

 “O vi, koji vjerujete! Allaha često i mnogo spominjite!”  (El-Ahzab 41)

 “ ... i muškarcima koji mnogo Allaha spominju i ženama, Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio. “ (El-Ahzab 35)

 “I u sebi spominji Gospodara svoga ujutro i navečer, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući glas, i ne budi nemaran!” (El-Araf 205)

 Kazao je Allahov Poslanik: "Meselul-l-lezi  jezkuru Rabbehu ve-l-lezi la jezkuru Rabbehu meselu-l-hajji ve-l-mejjiti"

- Primjer onoga koji se sjeća svoga Gospodara spominjući Ga i onog koji Ga se ne sjeća je kao primjer živog čovjeka i mrtvaca.

 Zatim je kazao: "Ela unebbi ukum bi hajri e'a malikum ve ezkaha inde melikikum ve erfe'iha fi deredžatikum ve hajrin lekum min infaki-z-zehebi ve-l-veriki ve hajrin lekum min en telkav aduvvekum fe tadribu eanakahum ve jadribu e'anakak-um? Kalu, bela! Kale zikru-l-Lahi te' ala"

- Želite li da vas obavijestim o vašem najboljem djelu, koje je uz to najkreposnije kod vašeg Vladara, korisnije od udjeljivanja zlata i srebra, značajnije i od borbe protiv vašeg neprijatelja? Ashabi odgovoriše: Da, želimo! - Sjećanje na Allaha Uzvišenog.

 Kazao je i ove riječi: Uzvišeni Allah kaže: Ene inde zanni abdi bi, ve Ene me‘ahu iza zekereni, fe in zekereni fi nefsihi - zekertuhu fi Nefsi, ve in zekereni fi melein- zekertuhu fi melein hajrin minhum, ve in tekarrebe ilejje šibren tekarrebtu ilejhi zira‘an, ve in tekarrebe ilejje zira‘an tekarrebtu ilejhi ba‘an, ve in etani jemši etejtuhu herveleten"

- Rekao je Allah, dželle šanuhu: - Ja sam sa Svojim robom kada misli o Meni. S njim sam kad god Me se sjeti. Ako Me se sjeti u osami, i Ja se sjetim njega kad sam sam; ako Me se, pak, sjeti dok je u društvu, i Ja se njega sjetim u još ljepšem društvu. Kad mi se približi za pedalj, i Ja se njemu približim za lakat, a ako Mi se približi za lakat, Ja se njemu približim za rukohvat.Najzad, ako Mi se približi hodom, Ja ću se njemu približavati žurbom.

 A kazao je i ovako: "Ve'an Abdillahi bin Busr, radi-je- l-Lahu anhu, enne redžulen kale: "ja Resula-l-Lahi, inne šerai'al-islami kad kesuret alejje fe ahbirni bi šej‘in etešebbesu bihi" - Kale - "La jeza-lu lisanuke retiben min zikril-l-Lahi".

- Od Abdullaha sina Busra, r.a., prenosi se da je neki čovjek rekao Božijem Poslaniku: "O Božiji Poslaniče, meni se čini da ima puno islamskih propisa, pa mi kaži neke najvažnije, kojih ću se pridržavati", pa mu je rekao: "Neka ti jezik neprestano spominje Allaha, dželle šanuhu"

 Kazao je i: "Men kare e harfen min Kitabi-l-Lahi fe lehu bihi hasenetun vel-hasenetu bi ašri emsaliha, ve la ekulu: elif-lam-mim-harfun ve lakinne elifun harfun, lamun harfun, mimun harfun"

- Ko prouči (pročita) slovo iz Allahove Knjige pribavio je sebi dobro, a za to dobro stječe se deset drugih dobara. Nisam kazao: "elif-lam-mim" - jedno je slovo, nego "elif" je slovo, "lam" je slovo i "mim" je slovo.

 Zabilježen je i ovaj hadis: "Ve anUkbete bin Amirin, radijel-l-Lahu 'anhu kale: haredže Resulu-l-lahi (sallallahu `alejhi we sellem) ve nahnu fi-s-suffe fe kale: ejjukum juhibbu en jagduve kulle jevmin ila buthanin ev ile-l-akiki fe je‘ti minhu bi nakatejni kevmavejni fi gajri  ismin ve la kati‘ati rahimin?-fe kulna: Ja Resule-l-lahi, nuhibbu zalike. Kale: e fela jagdu ehadukum ile-l-mesdžidi fe ju‘allimu ev jakre‘u ajetejni min Kitabi-l-Lahi azze ve dželle, hajrun lehu min nakatejni, ve selasun hajrun lehu min selasin, ve erbe‘un hajrun lehu min orbe'in, ve min e‘adadihinne mine-l-ibili"

- Prenosi se od Ukbeta, sina Amirova, da je rekao: " Dok smo mi boravili na sofi, izišao je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, i obratio nam se: “Ko od vas ne bi želio svakog dana osvanuti u Buthani ili u Akiki i da mu k tome budu darovane po dvije velike jednogrbe deve na halal način i ne kao poklon rodbine?” Odgovorili smo: “Svi bismo to željeli, Allahov Poslaniče.” Tada nam on reče: “Zar niko među vama ne želi poraniti u džamiju i u njoj poučavati ili sam proučavati (čitati) dva kur'anska ajeta - što mu je korisnije od dvije deve; tri ajeta su mu na taj način vrednija od tri deve; četiri od četiri deve i tako redom.”

 Kazao je i sljedeće: "Men ka' ade mak 'aden lem jezkuri-l-Lahe fihi kanet 'alejhi min-l-Lahi tiretun,ve men idtadže'a mudtadže'an lem jezkuri-l-Lahe fihi kanet' alejhi tiretun"

- Ko sjede u društvo ne spomenuvši pritom Allaha, Allah se srdi na njega a, također, ko legne ne spomenuvši Allaha, Allah se srdi na njega.

 Kazao je i ovo:"Ma dželese kavmun medžlisen lem jezkuru-l-Lahe fihi ve lem jusallu ala  nebijji-him  illa kane alejhim tiretun, fe in šae‘azzebehum ve in ša egafere lehum"

- Grupa koja se okupi na jednom mjestu, a pritom ne spomene Allaha i ne donese salavat na svoga Poslanika, na sebe je navukla Allahovu srdžbu. Ako htjedne, Allah će ih kazniti, a ako ne, oprostit će im.

 Sličnu poruku kazao je drugom prilikom Poslanik: "Ma min kavmin jekumune min medžlisin la jezku-rune-l-Lahe fihi illa kamu an misli džusseti himarin ve kane lehum hasretun"

- Skupina koja napusti sijelo ne spomenuvši pri tome Allaha kao da je ustala iza leša magarca, i oni su u teškoj nesreći.